Gušrśnarkviša hin žrišja.
Herkia het ambott Atla, hon hafži verit frilla hans; hon sagši Atla, at hon hefži sež Žiožrec oc Gvdrvno beži saman; Atli var ža allokįtr. Ža qvad Gvdrvn:
1



 5
«Hvat er žer, Atli!
e, Bvdla sonr!
hrygt i hvg?
hvi hler žv eva?
hitt mvndi ožra
iorlom žiccia,
at viž menn meltir
oc mic seir.»

2



 5
Atli qvaž:
«Tregr mic žat, Gvdrvn
Givca dottir!
mer i ha/llo
Herkia sagži,
at žit Žiožrecr
vndir žaki svefit
oc lettliga
lķni veržit.»

3



 5
Gvšrvn qvaž:
«Žer mvn ec allz žess
eiža vinna
at inom hvita
helga steini,
at ec viž † Žiožmar
žatki attac,
er voržr ne verr
vinna knatti.
4



 5
Nema ec halsaža
heria stilli,
iofvr oneisinn,
eķno sinni;
adrar vįro
ocrar spekior,
er viž hormvg tva/
hnigom at rvnom.
5



 5
Her com Žiožrecr
mež žria tego,
lifa žeir ne einir
žriggia tega manna.
Hrincto mic at brošrom
oc at bryniožom,
hrincto mic at ollom
hofnižiom.
6 Sentv at Saxa
svnnmanna gram!
hann kann helga
hver vellanda.»
7 Sia/ hvndrož manna
i sal gengo,
r kven konvngs
i ketil toki.

8



 5
Gvšrvn qvaž:
«Kemra nv Gvnnarr,
calliga ec Ha/gna,
secka ec sižan
svasa brožr;
sverži mvndi Ha/gni
slics harms reka,
nv verž ec sialf fyr mic
synia lyta.»
9



 5
Brį hon til botz
biortom lófa
oc hon vp vm toc
iarcnasteina:
«Se nv, seggir!
sync em ec oržin
heilagliga,
hve siį hverr velli.»
10



 5
Hló ža Atla
hvgr i briosti,
er hann heilar sa
hendr Gvdrvnar:
«Nv scal Herkia
til hvers ganga,
sv er Gvšrvno
grandi uenti.»
11



 5
Sa-at mažr armlict,
hverr er žat sa-at,
hve žar a Herkio
hendr svižnožo;
leiddo ža meż
ķ myri fvla.
Sva ža Gvdrvn
sinna harma.